Povijest

Kardiologija se počela izdvajati kao supspecijalistička djelatnost već početkom organiziranja Klinike za unutarnje bolesti KBC-a. Godine 1974. u posebno adaptiranoj i nadograđenoj zgradi osnovan je Zavod za bolesti srca i krvnih žila.

Kardiologija na Rebru afirmirala se još u bivšoj SFR Jugoslaviji kao vodeća zbog postignutih rezultata, kako u zemlji, tako i inozemstvu.

Izdvojit ćemo važnije datume u povijesti dostignuća naše Klinike:

  • 1950. – prva kateterizacija srca (neposredno iza prve kateterizacije u svijetu)
  • 1964. – prva ugradnja elektrostimulatora srca
  • 1978.- osnivanje ehokardiografskog laboratorija, koji postaje referentni centar Europskog kardiološkog udruženja i Svjetske zdravstvene organizacije, a u kojem je obučeno preko 700 kardiologa iz zemlje i inozemstva
  • 1978. – prvi laboratorij za elektrofiziološko ispitivanje provodnog sustava srca
  • 1981. – prva selektivna i sustavna fibrinoliza
  • 1981. – prva perkutana transluminalna angioplastika (PTCA)
  • 1986. – perkutana valvuloplastika
  • 1988. – prva transplantacija srca

Klinika je prepoznatljiva i po edukacijskoj i publicističkoj djelatnosti:

  • edukacija 383 kardiologa na poslijediplomskom studiju iz kardiologije
  • edukaciji iz ehokardiografije preko 700 kardiologa iz zemlje i inozemstva
  • dobivenih pet vrhunskih svjetskih stipendija za znanstveno-istraživački rad: Fulbright (1), Fogarty (2), Von Humboldt (1), Cedar-Sinai Medical Center, UCLA (1)
  • sedamnaest prijavljenih patenata iz područja ehokardiografije u zemlji i SAD, od kojih je petnaest otkupljeno u SAD
  • vodeće funkcije u republičkim i bivšim saveznim kardiološkim udruženjima, te u Europskom kardiološkom udruženju (predsjedništvo Europske kardiografije, članstvo u najužem Boardu Europskog kardiološkog udruženja)
  • solidna publicistička aktivnost

Djelatnost Zavoda za bolesti srca i krvnih žila Kliničke bolnice “Dubrava” bilježi svoje početke u Vojnoj bolnici na Šalati 1972. godine kada je osnovana Intenzivna njega u kojoj su pretežno zbrinjavani koronarni bolesnici, a čiji je voditelj bio prim. dr. Zlatko Rukavina. Iste godine započinje s radom neinvanzivna kardiološka dijagnostika (Ergometrija i Fonokardiografija) i nešto kasnije 1977. godine Holter dijagnostika. Kardiološki odjel je od 1975.god. bio uključen u poslijediplomsku nastavu Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Implantacija trajnih elektrostimulatora srca obavljana je od 1985. do 1992., angiološka dijagnostika od 1982., a 1990. godine započinje s radom invazivni kardiološki laboratorij, te je 1994. godine učinjena je prva primarna angioplastika koronarnih arterija (PTCA). Nakon preseljenja bolnice na lokaciju u Dubravi voditelji Kardiološkog odjela bili su prim.dr.sc. Branko Modrič i prim.dr.sc. Vjekoslava Raos.

Tijekom domovinskog rata na Kardiološkom odjelu i općoj Intenzivnoj jedinici, koju su vodili kardiolozi, liječeni su mnogi bolesnici sa septičkim stanjima, upalnim bolestima srca i akutnim koronarnim sindromom. Pretvaranjem opće bolnice u kliničku 1995. godine, te dolaskom novog voditelja Odjela za bolesti srca i krvnih žila prof.dr.sc. Mije Bergovca početkom 1996. godine, došlo je do daljnjeg razvoja kardiološke djelatnosti. U kolovozu 2002. godine, u okviru projekta Svjetske banke dobivena je kompletna oprema za perkutanu transluminalnu koronarnu angioplastiku (PTCA) što čini preduvjet za proširenje i restrukturiranje djelatnosti Zavoda za bolesti srca i krvnih žila, sukladno prioritetima Ministarstva zdravsva RH. Za tu je namjenu Zavod proširio prostor za oko 600m2 na I. katu bolnice. Time je ispunio uvijete da zauzme jedno od prvih mjesta u zemlji državi u zbrinjavanju bolesnika s bolestima srca i krvnih žila.

Današnja djelatnost Zavoda za bolesti srca i krvnih žila odvija se u više subspecijaliziranih djelatnosti: Koronarna jedinica (6 postelja), Postkoronarna jedinica s Centrom za trasplantaciju srca (9 bolesničkih postelja), invazivna kardiološka dijagnostika i terapija, uključivši kateterizaciju srca, koronarografiju, ventrikulografiju, dilataciju koronarnih arterija i implantaciju koronarnih stentova (9 bolesničkih postelja), dijagnostika i liječenje bolesnika sa srčanim manama, zatajenjem srca i miokardioapatijama (12 bolesničkčih postelja), liječenje bolesti perifernih krvnih žila (3 bolesničke postelje) dijagnostika i liječenje srčanih aritmija i ugradnja srčanih elektrostimulatora (6 bolesničkih postelja), laboratorij za neinvazivnu kardiološku dijagnostiku i polikliničko-konzilijarna djelatnost. Djelatnost internista kardiologa podijeljena je, kao što je to u svijetu uobičajeno, na djelatnosti invanzivne i djelatnosti neinvanzivne kardiologije.