Uvod: Arterijska hipertenzija (AH) jedan je od glavnih čimbenika pobola i smrtnosti u svijetu. Pravilno mjerenje arterijskog tlaka ključno je za dijagnosticiranje AH i praćenje terapijskog učinka. Za mjerenje se najčešće koriste živin tlakomjer, tlakomjer na pero i automatski (elektronički) tlakomjer. U nizu studija zapažena je razlika u rezultatima mjerenja s obzirom na primijenjenu metodu. (1-4) Cilj ovog rada bio je usporediti kvalitetu i točnost konvencionalnog i automatiziranog mjerenja arterijskog tlaka.

Pacijenti i metode: U ovu presječnu studiju uključeno je ukupno 111 bolesnika (65 muškaraca i 46 žena) srednje dobi 65 ± 12 godina u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti s od ranije dijagnosticiranom AH kojima se nadomješta bubrežna funkcija kroničnom hemodijalizom (HD) u Zavodu za nefrologiju KBC-a Osijek. Arterijski tlak izmjeren je prije i nakon postupka HD i to najprije tlakomjerom na pero, a potom uređajem Agedio B900 prema ESH/ESC smjernicama. Anamnestički podaci prikupljeni su iz medicinske arhive. Statistička analiza učinjena je u programu SPSS 17.0.

Rezultati: Srednja vrijednost manualno izmjerenog arterijskog tlaka prije HD bila je 144 ± 22 / 81 ± 11 mmHg, a automatski izmjerenog arterijskog tlaka 159 ± 27 / 93 ± 14 mm Hg (p < 0,001). Srednja vrijednost manualno izmjerenog arterijskog tlaka nakon HD bila je 138 ± 23 / 78 ± 12 mmHg, a automatski izmjerenog arterijskog tlaka 150 ± 26 / 98 ± 17 mmHg (p < 0,001).

Zaključak: Kod bolesnika u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti zabilježena je značajna razlika automatski i manualno izmjerenih vrijednosti arterijskog tlaka, što može imati za posljedicu neodgovarajuće liječenje „neodgovarajuće izmjerenog“ arterijskog tlaka.