Uvod: Seksualna disfunkcija (SD) je rani znak vaskularne bolesti u hemodijaliziranih bolesnika (1). Periferna arterijska bolest je jedan od glavnih uzroka nastanka SD dok je krutost arterija (KA) prediktor povišenog rizika kardiovaskularnog mortaliteta i morbiditeta (2, 3). Cilj rada je bio odrediti učestalost SD u našoj skupini hemodijaliziranih bolesnika te analizirati korelaciju s biljezima vaskularne bolesti.

Pacijenti i metode: Od ukupno 136 bolesnika, samo 44 (32%) je pristalo sudjelovati (medijan dobi 59 godina (IQR 57-67), muškarci 70%, trajanje dijalize 61 (11-79) mjeseci). Muškarci su ispunili International Index of Erectile Function (IIEF) upitnik, dok su žene ispunile Female Sexual Function Index (FSFI) upitnik. U muškaraca je SD definirana kao ukupni zbroj < 21, a u žena < 26,55. Svi bolesnici su dijalizirani prema Europskim i KDIGO smjernicama. Brahijalni arterijski tlak (AT) je mjeren Omron M6 uređajem dok su biljezi KA; brzina pulsnog vala (PWV) i augmentacijski indeks (Aix) mjereni Arteriographom prije srednje dijalize u tjednu. Ankle Brachial Index (ABI) je mjeren pomoću Nicolet VersaLab^® SE Vascular Doppler System uređaja.

Rezultati: U cijeloj skupini ispitanika SD je dijagnosticirana u 68% te je bila učestalija u muškaraca nego u žena (74% vs. 54%). Srednje vrijednosti PWV-a su bile 10,57 (9,2-11,6) m/s, Aix-a 43,2 (28,4-57,8) %, a ABI-a 0,87 (0,76-1,07). Bolesnici sa SD su imali značajno više vrijednosti PWV-a (p = 0,004) i tlaka pulsa (PP) (p = 0,035) dok nije bilo razlika u Aix-u i ABI-u. PWV je značajno korelirao s dobi, tjelesnom masom, dobi u trenutku započimanja hemodijalizom, glukozom i PP-om (p = 0,006; p = 0,006; p = 0,001; p = 0,002; p = 0,002). AIx je korelirao s dobi, dobi u trenutku započinjanja hemodijalizom i PP-om (p = 0,001; p = 0,001; p < 0,001). ABI nije značajno korelirao s drugim varijablama. Nije bilo razlika između dvije skupine bolesnika u laboratorijskim parametrima, indeksu tjelesne mase, dozi ultrafiltracije, dijastoličkom AT, frekvenciji srca, dijabetesu, broju antihipertenziva i pušenju. Arterijska hipertenzija je bila značajno učestalija u skupini bolesnika sa SD (х (2) = 6,89; p = 0,027) te su bili značajno stariji (p < 0,05) s kasnijim započinjanjem hemodijalize (p = 0,002).

Zaključak: Samo trećina hemodijaliziranih bolesnika je pristala ispuniti upitnik što je u skladu s drugim rezultatima. Učestalost SD je vrlo visoka (68%). Bolesnici sa SD su imali značajno više vrijednosti PWV-a kao biljega krutosti velikih arterija, dok prisutnost periferne vaskularne bolesti nije bila učestalija u odnosu na druge hemodijalizirane bolesnike. Povišena KA i posljedično SD su bile značajno povezane s dobi i kasnijim započinjanjem hemodijalize. Važnost mjerenja krutosti velikih arterija se očituje u određivanju KV rizika te utjecaja na perifernu cirkulaciju u hemodijaliziranih bolesnika što je potvrđeno rezultatima.