Uvod: Arterijska hipertenzija - arterijski tlak iznad 140/90 mmHg se u trudnoći dijeli na kroničnu i gestacijsku. Kronična hipertenzija se javlja prije 20 tjedna gestacije u 2% trudnoća. (1) Gestacijska hipertenzija se razvija nakon 20 tjedna trudnoće (obično nakon 37 tjedna) i povlači se 6 tjedana iza poroda. Pojavljuje se u 5 do 10% trudnoća, češće u višeplodnim trudnoćama. (2) Edemi mogu biti fiziološki zbog retencije izazvane hormonima i kao posljedica položaja zbog pritiska na donju šuplju venu ili mogu biti patološki, koji su rjeđi ali opasni. Hipertenzija može dovesti do fetalne smrtnosti zbog smanjenja utero-placentarnog protoka s vazospazamom i zastojem u rastu, hipoksije i abrupcije posteljice. Poznata je dvojba pri liječenju blage do umjerene hipertenzije radi mogućeg zastoja fetusa. (3) Cilj je prikazati rezultate jednogodišnjeg praćenja ishoda trudnoća pacijentica koje su zbog arterijske hipertenzije liječene diureticima i antihipertenzivima.

Pacijenti i metode: Tijekom godinu dana praćeno je 277 trudnica od kojih je 31 (11,4%) trudnica imala hipertenziju i edeme tijekom trudnoće od 16 tjedana. 18 (6,5%) trudnica imalo hipertenziju bez edema, a 13 (4,7%) trudnica pojavu edema od 25 tjedna trudnoće, a hipertenziju od 27 tjedna. Ostale trudnice 215 (77,6%) su imale normalan arterijski tlak na svim mjerenjima i rodile zdravu donesenu djecu, normalne porođajne težine.

Rezultati: Trudnice s arterijskom hipertenzijom su liječene metildopom 3x250 mg, neslanom dijetom i mirovanjem. Od 18 trudnica 5 (27%) je slabo reagiralo na terapiju koja je povećana na 1500 mg/dan čime uz neslanu dijetu i mirovanje održava normotenziju do kraja trudnoće. Ultrazvučno je registriran blagi zastoj u rastu djeteta s urednim vrijednostima protoka krvi u ACM (arteria cerebri media) i AUM (arteria umbilicalis). Trudnice s edemima su nakon neuspjele dvotjedne neslane dijete i mirovanja liječene furosemidom a 40 mg 1 tbl svaka 3 dana uz nadoknadu kalija. Unatoč smanjenju edema i dalje ostaju više vrijednosti arterijskog tlaka, pa se dodaje metildopa 3x250 mg uz mirovanje i ležanje na lijevom boku. Od 13 trudnica njih 6 (46%) nije reagiralo na terapiju pa im je povišena doza metildope na 3x500 mg uz i dalje neslanu dijetu i mirovanje na boku. Ultrazvučno je također registriran zastoj u rastu djeteta uz uredne protoke u ACM i AUM. Obje skupine trudnica kojima se morala povisiti doza antihipertenziva radi nereguliranih vrijednosti arterijskog tlaka su uz intenzivan nadzor nad trudnoćom rodile prijevremeno (od 32-36 tjedana) djecu sa zastojem u rastu (ispod 2500 g). Trudnice s edemima i težim stupnjem hipertenzije su završavale trudnoću nekoliko tjedana ranije (30-33 tjedna) radi istih razloga.

Zaključak: Prevencija arterijske hipertenzije edukacijom koja uključuje promjene stila života i dozirane tjelesne aktivnosti može smanjiti uporabu lijekova, posebice diuretika kao i ostalih antihipertenziva čime ne bi dolazilo do ugrožavanja transplacentarnog i fetalnog protoka što bi svakako smanjilo broj prijevremenih porođaja kao i rađanje rizične novorođenčadi niske tjelesne mase.