U časopisu Circulation: Cardiovascular Imaging objavljen je rad “Combined Anatomic and Functional Testing Identifies Patients With Obstructive Coronary Artery Disease Who Benefit From Revascularization”, koji preispituje odabir bolesnika s opstruktivnom stabilnom koronarnom bolešću za revaskularizaciju. 

Poznato je da revaskularizacija u kroničnim koronarnim sindromima ne poboljšava “tvrde” ishode, ali može ublažiti simptome angine. Analizirani su podaci iz studija ISCHEMIA i Dan‑NICAD kod bolesnika s jednožilnom opstruktivnom bolešću potvrđenom koronarografijom i dokazom ishemije na SPECT/PET perfuzijskim snimkama. Cilj je bio procijeniti povezanost stupnja ishemije s promjenom simptoma angine, prema Seattle Angina Questionnaire ljestvici. 

Rezultati pokazuju da korist od revaskularizacije ovisi o izraženosti ishemije. Znatno poboljšanje simptoma zabilježeno je kod bolesnika s izraženijim perfuzijskim defektima na korištenim slikovnim metodama (SDS ≥ 5), dok kod onih s manjom ishemijom poboljšanje nije potvrđeno. Povezanost poboljšanja perfuzije na kontrolnom oslikavanju i ublažavanja simptoma dodatno podupire fiziološki učinak revaskularizacije. 

U kliničkoj praksi ovi nalazi sugeriraju da bolesnike sa stabilnom koronarnom bolešću i blagom ishemijom treba prvenstveno liječiti konzervativno, dok kod značajne ishemije postoji veća vjerojatnost koristi od invazivnog pristupa. Ipak, uz globalnu mjeru ishemije (SDS) korištenu u ovoj analizi, odluka mora uključivati kliničku sliku, vjerojatnost da simptomi doista odražavaju anginu te anatomsko poklapanje koronarnih lezija s perfuzijskim defektima. Ostaje otvoreno i pitanje može li se prag SDS ≥ 5 smatrati dovoljno pouzdanim pokazateljem klinički značajne ishemije, ili su potrebna daljna istraživanja s preciznijom, manje globalnom kvantifikacijom perfuzijskih promjena kako bi se bolje definirala granica između funkcionalno relevantne i beznačajne ishemije.

Cjeloviti sadržaj pročitajte na linku: https://www.ahajournals.org/doi/10.1161/CIRCIMAGING.125.019267