Magnetska rezonancija srca (CMR) danas je jedna od metoda suvremene kardiovaskularne dijagnostike koja, uz preciznu procjenu morfologije i funkcije srca, omogućuje i neinvazivnu karakterizaciju miokardnog tkiva. Novi klinički konsenzus Europskog udruženja za kardiovaskularno oslikavanje (EACVI) i ESC Council for Cardiology Practice, objavljen u European Heart Journalu, nadovezuje se na nedavno objavljeni dokument o kardijalnom CT-u i namijenjen je ponajprije kardiolozima koji nisu specijalizirani za CMR. Dokument prikazuje indikacije, dijagnostičku i prognostičku vrijednost te ograničenja CMR-a u ishemijskoj bolesti srca, zatajivanju srca i kardiomiopatijama, bolestima zalistaka i aorte, bolestima perikarda, srčanim masama i prirođenim srčanim bolestima odraslih, kao i njegovu primjenu u bolesnika s implantabilnim srčanim elektroničkim uređajima.

Mogućnost karakterizacije miokardnog tkiva primjenom kasne gadolinijske imbibicije (LGE), T1 i T2 mapiranja i drugih sekvenci omogućuje prepoznavanje edema, nekroze, fibroze i infiltracije miokarda. CMR tako ne odgovara samo na pitanje kako srce izgleda i funkcionira, nego i koji je patološki proces u podlozi bolesti. Koliko to može biti klinički relevantno pokazuju podaci registra EuroCMR s gotovo 28 000 bolesnika: nalaz CMR-a promijenio je plan liječenja u 61,8 %, a doveo do nove dijagnoze u 8,7 % slučajeva. Kod bolesnika s MINOCA-om CMR učinjen unutar 7 do 14 dana od početka simptoma omogućuje postavljanje specifične dijagnoze u više od 70 % bolesnika. U kardiomiopatijama prisutnost, obrazac i opseg LGE-a ulaze u stratifikaciju rizika, uključujući procjenu rizika iznenadne srčane smrti i odluku o ugradnji ICD-a.

Konsenzus je koncipiran praktično: za pojedina klinička stanja navodi što CMR može pokazati, kakvu ulogu ima u stratifikaciji rizika, koje informacije treba sadržavati uputnica i na što treba obratiti pozornost pri interpretaciji nalaza. Bitno je jasno postaviti kliničko pitanje jer se protokol snimanja prilagođava indikaciji, a propuštene sekvence nakon završenog pregleda nije moguće naknadno dobiti bez ponavljanja pretrage. Za napomenuti je i primjena CMR-a u bolesnika s implantabilnim srčanim elektroničkim uređajima, u kojih se uz odgovarajuće sigurnosne protokole i nadzor pretraga danas može sigurno provesti u velikog dijela bolesnika.

U Hrvatskoj se magnetska rezonancija srca primjenjuje u relativno malim volumenima i u ograničenom broju centara, dominantno u domeni radiologije. Suvremeni CMR, međutim, zahtijeva blisku suradnju kardiologa i radiologa, ne samo pri postavljanju indikacije, nego i u pripremi bolesnika, izboru protokola, izvedbi pregleda i interpretaciji nalaza uz sve dostupne kliničke podatke. Isti slikovni nalaz može imati različito značenje ovisno o kliničkom kontekstu, a razlike u akviziciji ili interpretaciji mogu odrediti dijagnozu, specifično liječenje, odluku o ugradnji ICD-a ili povratku sportskim aktivnostima te time utjecati na prognozu bolesnika.

Daljnji razvoj CMR-a u Hrvatskoj ne podrazumijeva samo povećanje dostupnosti i broja pretraga. Potrebni su sustavna edukacija kardiologa i radiologa, standardizirani protokoli i zajednički model rada. Konsenzus u tom smislu može biti praktičan vodič za racionalnije upućivanje bolesnika, kvalitetnije postavljanje kliničkog pitanja i interpretaciju nalaza, ali i za organizaciju CMR dijagnostike u našoj sredini.

Cijeli dokument dostupan je na poveznici:https://academic.oup.com/eurheartj