U časopisu Journal of the American College of Cardiology objavljena je multikohortna analiza Use of Coronary Artery Calcium Scoring in Individuals With Elevated Lipoprotein(a), koja donosi dodatni uvid u procjenu kardiovaskularnog rizika u kontekstu povišenog lipoproteina(a) [Lp(a)] i koronarnog kalcijskog skora (CAC).

U analizu je uključeno 11.319 osoba bez poznate aterosklerotske kardiovaskularne bolesti iz četiri američke prospektivne kohorte (MESA, CARDIA, Framingham Offspring Study i Jackson Heart Study). Ispitanici su praćeni gotovo 15 godina, a cilj analize bio je procijeniti zadržava li CAC score prognostičku vrijednost kod osoba s povišenim Lp(a) te može li dodatno stratificirati kardiovaskularni rizik unutar te populacije.

Rezultati pokazuju da su i Lp(a) >50 mg/dL i CAC >0 neovisno povezani s povećanim rizikom za kardiovaskualrne događaje. Najveći rizik zabilježen je kod osoba s istodobno povišenim Lp(a) i izraženim koronarnim kalficikatima, osobito uz CAC ≥300. S druge strane, kod ispitanika s CAC=0 i povišenim Lp(a) relativni je rizik bio povećan, ali je apsolutni broj događaja ostao nizak.

Ovi rezultati nisu iznenađujući, jer Lp(a) i CAC odražavaju različite aspekte aterosklerotskog procesa. CAC je prije svega pokazatelj već postojeće koronarne ateroskleroze, odnosno njezine kalcificirane komponente. Iako dobro korelira s ukupnim aterosklerotskim opterećenjem, ne daje informacije o sastavu plaka te slabije detektira rane, nekalcificirane i upalno aktivne lezije. Unatoč tome, kod asimptomatskih osoba srednje životne dobi pokazao se kao jedan od najsnažnijih prediktora budućih koronarnih događaja te vrlo pouzdan alat za procjenu kratkoročnog i srednjoročnog rizika. Lp(a) je, pak, genetski određen čimbenik rizika s jasno dokazanom uzročnom povezanošću s aterosklerozom, no uz značajnu heterogenost u kliničkoj manifestaciji bolesti. Sve je više podataka da povišeni Lp(a) nije povezan samo s većom količinom ateroskleroze, nego i s progresijom nekalcificiranih, lipidima bogatih i vulnerabilnih plakova, upravo onih lezija na kojima najčešće dolazi do rupture i posljedičnih akutnih koronarnih događaja. Zbog toga negativan CAC nalaz ne mora nužno značiti odsutnost koronarne bolesti ni aterosklerotskog rizika kod osoba s izrazito povišenim Lp(a), osobito u mlađoj i genetski predisponiranoj populaciji.

U kliničkom kontekstu Lp(a) i CAC treba promatrati kao komplementarne mjere. Lp(a) govori o biološkoj sklonosti razvoju ateroskleroze, dok CAC pokazuje koliko se tog rizika već pretvorilo u mjerljivu bolest. Upravo zato kombinacija ovih informacija može pomoći u preciznijoj stratifikaciji rizika te donošenju odluka o intenzivnijoj kontroli čimbenika rizika i ranijem uvođenju ili intenziviranju antilipemijske terapije.

Detaljniji pregled istraživanja dostupan je na poveznici: https://www.jacc.org/doi/10.1016/j.jacc.2026.02.5067