U časopisu The New England Journal of Medicine objavljeni su rezultati HI-PEITHO ispitivanja, randomiziranog kontroliranog istraživanja osmišljenog kako bi se procijenila klinička učinkovitost i sigurnost ultrazvukom potpomognute kateterski usmjerene fibrinolize (EKOS) uz standardnu antikoagulantnu terapiju u bolesnika s akutnom plućnom embolijom srednje-visokog rizika (hemodinamski stabilni bolesnici s dokazom disfunkcije desne klijetke i povišenim srčanim biomarkerima), u izravnoj usporedbi s trenutačnim standardom liječenja, odnosno samom antikoagulacijom.

Interes za ovaj pristup proizlazi iz činjenice da je sistemska tromboliza, iako učinkovita u otapanju embolusa i smanjenju hemodinamske dekompenzacije, do danas ostala rezervirana uglavnom za bolesnike s visokorizičnom plućnom embolijom zbog značajnog rizika velikih krvarenja, osobito intrakranijalnog. Kateterski usmjerena fibrinoliza razvijena je upravo radi postizanja lokalnog trombolitičkog učinka uz primjenu nižih doza fibrinolitika i potencijalno povoljniji sigurnosni profil.

U studiju su uključena 544 bolesnika, od kojih je 273 liječeno ultrazvukom potpomognutom kateterski usmjerenom fibrinolizom uz antikoagulaciju, dok je 271 bolesnik primao samo antikoagulantnu terapiju. Primarni kompozitni ishod, koji je uključivao smrt povezanu s plućnom embolijom, kardiorespiratornu dekompenzaciju ili kolaps te simptomatski recidiv plućne embolije unutar 7 dana, zabilježen je u 4,0 % bolesnika u intervencijskoj skupini i 10,3 % bolesnika u kontrolnoj skupini, uz omjer rizika 0,39 (95 % CI 0.20–0.77; p = 0,006).

Mjerena korist gotovo je u cijelosti bila posljedica smanjenja učestalosti kardiorespiratorne dekompenzacije ili kolapsa, dok nije pokazana jasna razlika u mortalitetu povezanom s plućnom embolijom niti u stopi recidiva bolesti. Primarni ishod stoga je dominantno bio vođen „mekšom” komponentom kompozitnog ishoda. Iako su rezultati statistički značajni i klinički relevantni u smislu prevencije ranog pogoršanja, njihov stvarni utjecaj na preživljenje ostaje neizvjestan. S druge strane, nije utvrđena statistički značajna razlika u učestalosti velikih krvarenja između skupina, a intrakranijalna krvarenja nisu zabilježena.

Navedeni rezultati HI-PEITHO studije predstavljaju prve randomizirane dokaze da kateterski usmjerena tromboliza može ostvariti kliničku korist u bolesnika sa srednje-visokorizičnom plućnom embolijom. Time se po prvi put pokazuje korist kateterski usmjerene terapije na kliničkim ishodima, a ne samo na surogatnim pokazateljima poput funkcije desne klijetke. Istodobno, rezultati upućuju i na povoljan sigurnosni profil ovog pristupa, bez povećanja rizika velikih ili intrakranijalnih krvarenja.

Ipak, određena ograničenja ostaju. Primarni ishod procjenjivan je tijekom svega 7 dana nakon randomizacije, zbog čega studija prvenstveno daje odgovor na pitanje prevencije rane hemodinamske destabilizacije, ali ne i na pitanje dugoročnog kliničkog benefita. Bit će zanimljivo vidjeti mogu li se rani učinci intervencije prevesti u smanjenje učestalosti kronične tromboembolijske plućne hipertenzije, poboljšanje funkcionalnog kapaciteta te kvalitetu života bolesnika tijekom dugoročnog praćenja.

HI-PEITHO predstavlja važan korak naprijed u području intervencijskog liječenja plućne embolije. Rezultati podupiru selektivniju i proaktivniju reperfuzijsku strategiju u pažljivo odabranih bolesnika sa srednje-visokim rizikom. Rutinska primjena ovog pristupa će pričekati dodatne podatke o dugoročnim ishodima te eventualnu reviziju budućih smjernica, ali i ovisiti o dostupnosti lokalnih multidisciplinarnih timova za plućnu emboliju.

Cijeli članak možete pročitati na linku: https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa2516567