Klasifikacija, nazivlje i terapijski pristup zatajivanju srca značajno se mijenjaju. ESC smjernice iz 2026. snažnije usmjeravaju pozornost na prevenciju, rano prepoznavanje bolesti i pravodobno započinjanje liječenja, uz pojednostavljenu podjelu prema ejekcijskoj frakciji lijeve klijetke.

Jedna od najvećih promjena odnosi se upravo na klasifikaciju prema LVEF-u. Dosadašnja kategorija zatajivanja srca s blago sniženom ejekcijskom frakcijom (HFmrEF; LVEF 41–49 %) više se ne izdvaja kao zaseban fenotip. Smjernice sada razlikuju HFrEF s LVEF-om <50 % i HFpEF s LVEF-om ≥50 %.

Uvodi se i pristup kroz stadije A–D, od osoba s čimbenicima rizika do bolesnika s uznapredovalim zatajivanjem srca. Time se dodatno naglašava važnost prevencije i prepoznavanja bolesti prije razvoja uznapredovalih simptoma. Pojam „akutno zatajivanje srca” zamjenjuje se izrazom „dekompenzirano zatajivanje srca”.

Promjene obuhvaćaju i terapijski pristup. Smjernice razlikuju temeljnu i dodatnu farmakološku terapiju te intervencijsko liječenje preporučeno smjernicama. Među novostima su preporuka klase I za antagoniste mineralokortikoidnih receptora u kroničnom zatajivanju srca neovisno o LVEF-u te preporuke klase IIa za semaglutid ili tirzepatid u bolesnika s HFpEF-om i debljinom.

Suvremeni pristup zatajivanju srca tako se sve više usmjerava prema prevenciji, ranom prepoznavanju i pravodobnom liječenju prilagođenom pojedinom bolesniku.
 

Više o smjernicama pronađite na poveznici: https://academic.oup.com/eurheartj/article-lookup/doi/10.1093/eurheartj/ehag100https://academic.oup.com/eurheartj/article-lookup/doi/10.1093/eurheartj/ehag100