U studiji CHIP-BCIS3, objavljenoj u The New England Journal of Medicine, ispitano je može li elektivno rasterećenje lijeve klijetke mikroaksijalnom pumpom poboljšati ishode u bolesnika podvrgnutih kompleksnoj PCI. U ovo prospektivno, otvoreno, randomizirano istraživanje uključeno je 300 bolesnika s ejekcijskom frakcijom ≤35% i opsežnom koronarnom bolešću, liječenih u 21 centru u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Nakon medijana praćenja od 22 mjeseca mehanička potpora tijekom zahvata nije smanjila rizik kompozitnog ishoda koji je uključivao ukupnu smrtnost, onesposobljavajući moždani udar, spontani infarkt miokarda, hospitalizaciju zbog kardiovaskularnih uzroka ili periproceduralnu ozljedu miokarda. Štoviše, kardiovaskularna smrtnost bila je gotovo dvostruko viša u skupini s pLVAD-om (26,7 % naspram 14,5 %; HR 1,91; 95 % CI 1,11–3,30), što dovodi u pitanje pretpostavku da elektivno smanjenje volumnog opterećenja štiti lijevu klijetku tijekom kompleksnih intervencija. Za razliku od akutnog kardiogenog šoka, gdje prema ranijoj DanGer Shock studiji mikroaksijalna pumpa može imati hemodinamsku korist smanjenjem tlakova punjenja lijeve klijetke, naprezanja stijenke i sistemske hipoperfuzije, u stabilnih bolesnika tijekom elektivne PCI hemodinamsko opterećenje uglavnom je prolazno i proceduralno ograničeno. Time se vjerojatno smanjuje i potencijalna korist profilaktičke mehaničke potpore.

Rezultati ovog istraživanja zahtijevaju pažljivu interpretaciju. Bolesnici na perkutanom LVAD-u češće su tijekom inicijalnog zahvata postigli kompletnu revaskularizaciju (60 % naspram 50 %), dok se taj omjer izjednačio nakon završetka cjelokupnog liječenja (67 % naspram 67 %), pa ostaje otvoreno je li agresivniji pristup u jednom aktu — potaknut osjećajem hemodinamske "zaštite" — pridonio većoj periproceduralnoj ozljedi miokarda neovisno o samom uređaju. Dodatno, studija je dizajnirana kao elektivno, proceduralno ograničeno rasterećenje, te ne obuhvaća scenarij produljene mehaničke potpore nakon zahvata. Ipak, 6 % bolesnika iz skupine
standardne skrbi zahtijevalo je "bailout" MCS, što potvrđuje postojanje podskupine u kojoj je hemodinamska potpora klinički nužna, ali čiju je preproceduralnu identifikaciju potrebno dodatno definirati.

Uzevši u obzir izostanak kliničke koristi, trošak i potencijalne komplikacije, rutinska profilaktička primjena mikroaksijalne pumpe u elektivnoj visokorizičnoj PCI zasad nije utemeljena. Rezultati CHIP-BCIS3 ne isključuju selektivnu primjenu u pomno odabranih bolesnika, već naglašavaju potrebu za preciznijim kriterijima odabira, promišljenom intervencijskom strategijom i daljnjim istraživanjima koja će razlučiti učinak uređaja od učinka samog zahvata.