Godinama su podaci o CTO PCI počivali na opservacijskim registrima i otvorenim studijama koje su sugestivno pokazivale poboljšanje simptoma i kvalitete života, no bez mogućnosti razdvajanja stvarnog hemodinamskog učinka od placebo efekta invazivne procedure. Nedavno su u JACC-u objavljeni rezultati ORBITA-CTO studije, prvog randomiziranog, zaslijepljenog, placebo-kontroliranog ispitivanja sa sham procedurom koje je evaluiralo CTO PCI kod bolesnika sa stabilnom anginom i izoliranom kroničnom totalnom okluzijom.

U istraživanje je uključeno 50 bolesnika, a uspoređivani su CTO PCI i placebo postupak uz pažljivo metodološko zasljepljivanje tijekom praćenja. Rezultati su pokazali da je CTO PCI doveo do značajnog i održivog smanjenja anginoznih tegoba u usporedbi s placebom. Bolesnici liječeni PCI postupkom imali su u prosjeku oko 31 dodatni dan bez angine tijekom 168 dana praćenja, uz poboljšanje kvalitete života i smanjenje učestalosti epizoda angine.

Ono što ova studija pruža jest jasnoća — uključivanjem sham procedure maksimalno se izolira simptomatski učinak rekanalizacije od učinka pojačane skrbi i bolesnikova očekivanja. Ipak, nužno je naglasiti da se primarni učinak odnosi isključivo na simptome i kvalitetu života, a ne na tvrde ishode poput mortaliteta, infarkta miokarda, hospitalizacija ili prevencije budućih kardiovaskularnih događaja. Uz to, praćenje je relativno kratko, pa ostaje otvoreno pitanje održivosti bezanginoznog tijeka. Zanimljivo je da je do poboljšanja, premda u manjoj mjeri, došlo i u sham skupini, što na svojevrstan način kvantificira psihološki efekt placeba.

Nadalje, uspješnost CTO PCI procedure značajno ovisi o iskustvu operatera, a studija je provedena u visokospecijaliziranim centrima. To predstavlja ograničavajući čimbenik jer nije izvjesno bi li bolesnik u neselektiranom centru mogao ostvariti jednak benefit uz izostanak komplikacija. Prema ciljnoj populaciji studije, najveću korist mogu očekivati bolesnici sa stvarnim refrakternim simptomima, objektivno dokazivom ishemijom i bez difuzne višežilne bolesti, što pruža svojevrstan okvir za selekciju kandidata.

Uzevši sve u obzir, CTO PCI ostaje prvenstveno terapijska opcija usmjerena poboljšanju kvalitete života i redukciji simptoma, bez utjecaja na prognozu bolesti, i to isključivo kod precizno selektiranih kandidata. Izazov ostaje potreba za provođenjem zahvata u što iskusnijim i specijaliziranijim multidisciplinarnim ustanovama, uz činjenicu da se bolesnik i dalje izlaže jednoj od tehnički najkompleksnijih koronarnih intervencija isključivo radi simptomatskog poboljšanja.

Detaljniji pregled istraživanja dostupan je na poveznici: https://www.jacc.org/doi/10.1016/j.jacc.2026.03.027