Primjena statina u primarnoj prevenciji u starijih osoba je područje s nesrazmjerom između učestalosti liječenja i čvrstoće dokaza. Iako apsolutni kardiovaskularni rizik raste s dobi, osobe starije od 70 godina nedovoljno su zastupljene u randomiziranim ispitivanjima, pa su dosadašnje preporuke o započinjanju terapije počivale na ekstrapolaciji podataka iz mlađih populacija. Novo istraživanje STAREE, objavljeno u NEJM-u i predstavljeno na ESC-u u Münchenu, odgovara na klinički vrlo relevantno pitanje o tome donosi li započinjanje statina u relativno zdravih starijih osoba bez kardiovaskularne bolesti mjerljivu kliničku korist.

U dvostruko slijepom, randomiziranom ispitivanju gotovo 10.000 osoba ≥70 godina bez kardiovaskularne bolesti, dijabetesa ili demencije primalo je atorvastatin 40 mg ili placebo. Tijekom medijana praćenja od 5,9 godina, atorvastatin je smanjio rizik primarnog kardiovaskularnog ishoda – kardiovaskularne smrti, nefatalnog infarkta miokarda ili moždanog udara te koronarne revaskularizacije – za 30% (HR 0,70; 95% CI 0,61–0,82). Apsolutna redukcija rizika iznosila je oko 2,3%, odnosno približni NNT 43 tijekom šest godina, što je relevantan učinak u primarnoj prevenciji. Korist je dominantno proizlazila iz smanjenja nefatalnih događaja, osobito infarkta miokarda i koronarnih revaskularizacija. Ipak, atorvastatin nije produljio preživljenje bez invaliditeta, definirano kao odsutnost smrti, demencije ili trajne tjelesne onesposobljenosti (HR 0,94; 95% CI 0,84–1,05). STAREE, dakle, pokazuje prevenciju kardiovaskularnih događaja, ali ne i očuvanje funkcionalne neovisnosti. To je osobito važno u ovoj populaciji, gdje klinička vrijednost terapije ne ovisi samo o redukciji događaja nego i o očekivanom trajanju i kvaliteti života, krhkosti, komorbiditetima i polifarmaciji. Dodatno, krivulje kardiovaskularnih događaja počinju se jasnije razdvajati tek nakon približno dvije godine, što daje okvir očekivanog vremena potrebnog za ostvarenje koristi.

Sigurnosni profil ipak nije sasvim zanemariv. Iako je učestalost ozbiljnih nuspojava bila jednaka u obje skupine, muskuloskeletni događaji bili su česti, uz tek malu razliku između atorvastatina i placeba (32,0% prema 29,4%). Hepatobilijarni i dijabetesom povezani događaji također su bili češći uz atorvastatin, a 7,2% ispitanika prekinulo je studijsku terapiju zbog nuspojave. Pritom treba imati na umu da je oko polovice ispitanika već na početku istraživanja navodilo neki muskuloskeletni problem.

STAREE svojim rezultatima ne podupire neselektivno propisivanje statina svim osobama starijima od 70 godina, ali daje dobar argument protiv toga da je visoka dob sama po sebi razlog za nepropisivanje terapije. U funkcionalno očuvanih starijih osoba s dovoljno dugim očekivanim životnim vijekom prevencija prvog kardiovaskularnog događaja ostaje relevantan terapijski cilj. Klinička odluka stoga se pomiče s dobi kao izoliranog kriterija prema procjeni apsolutnog kardiovaskularnog rizika, očekivanog vremenskog horizonta koristi te ukupnog zdravstvenog i funkcionalnog statusa bolesnika.

Cijeli članak pronađite na linku:
https://www.nejm.org/doi/10.1056/NEJMoa2607314