Akademik Željko Reiner ( Član Radne skupine za izradu Europskih smjernica )
Na Europskom kardiološkom kongresu u Beču su 3. rujna 2007. godine prikazane po prvi puta nove Europske smjernice o prevenciji kardiovaskularnih bolesti (KVB). Cijeli tekst smjernica (113 stranica) objavljen je u suplementu 2 rujanskog broja European Journal of Cardiovascular Prevention and Rehabilitation, dok će sažetak smjernica biti objavljen u istom časopisu ali i u European Heart Journal te rujanskom broju časopisa Atherosclerosis. Što je u njima novo, odnosno po čemu se one razlikuju od smjernica iz 2003. godine?
Jedna od novosti je još veći naglasak na potrebu procjene ukupnog kardiovaskularnog rizika, a ne samo obraćanje pozornosti na jedan čimbenik rizika, primjerice samo hipertenziju ili samo hiperlipidemiju i sl. Naglašeno je da SCORE karte rizika nisu namijenjene za izračunavanje rizika onih koji sigurno imaju izrazito veliki rizik: bolesnika s dokazanom koronarnom bolešću (KB) ili preboljelim infarktom miokarda, dijabetičara tipa 2 ili one tipa 1 s mikroalbuminurijom te osoba s izrazitom hiperlipidemijom (porodična hiperkolestrolemija i sl.). Dodana je još jedna karta relativnog rizika koja služi da se mlađim ljudima s manjim ukupnim rizikom pokaže da su ipak jače ugroženi od njihovih vršnjaka. To bi moglo pomoći liječnicima da ih motiviraju za prestanak pušenja, zdraviju prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost. Općenito je načinu života i njegovoj važnosti za KVB posvećeno mnogo više pozornosti no u ranijim smjernicama. To se posebno odnosi na psihosocijalne čimbenike: socijalno-ekonomski status, društvenu izolaciju, depresiju i stres kao važne rizike koji pak potiču i druge čimbenike rizika kao što su pušenje, nezdrava prehrana, nekretanje i sl. Iz toga proističe potreba intenzivnijeg djelovanja liječnika na promjenu nezdravih načina života osoba koje im se obraćaju. Istaknuto je da žene, iako u reproduktivnom razdoblju života imaju manji rizik, ukupno više umiru zbog KVB pa prevenciji u njih treba posvetiti daleko veću pozornost nego što se sada čini.
Važan naglasak dan je na prevenciju periferne arterijske bolesti i cerebrovaskularne bolesti i jasno je rečeno da ti bolesnici zaslužuju jednaku pozornost glede prevencije, osobito liječenja statinima, kao i bolesnici s KB. Budući je doživotni rizik dijabetičara podjednak onome u nedijabetičara sa dokazanom kardiovaskularnom bolešću, poglavito ako imaju još neki čimbenik rizika ili imaju mikroalbuminuriju, u njih je obvezatno neophodno mnogo intenzivnije provoditi prevenciju, navlastito liječenje statinima. Kod svakih novih smjernica obično najveću pozornost (osobito farmaceutske industrije zbog njihovog izravnog interesa, a onda i posljedičnog pritiska na liječnike) izazivaju nove ciljne vrijednosti liječenja. Što se toga tiče, nije došlo do značajnijih promjena osim što je uz već ranije postavljeni cilj smanjenja ukupnog kolesterola u osoba s izrazito velikim rizikom na 4,5 mmol/l, a LDL kolesterola na 2,5 mmol/l, naznačeno da bi u tih bolesnika bilo dobro, ako je to ikako moguće, smanjiti ukupni kolesterol na manje od 4 mmol/l, odnosno LDL kolesterol na manje od 2 mmol/l. To se temelji na rezultatima novijih kliničkih istraživanja, ali ograda „ako je to moguće“ odnosi se na različitost kulturoloških, prehrambenih, gospodarskih i inih prilika u različitim zemljama pa ovu preporuku valja shvatiti isključivo u tom kontekstu. Što se pak arterijske hipertenzije tiče, u bolesnika s izrazito velikim rizikom (oni s dokazanom KVB, dijabetičari i bolesnici s bolestima bubrega ili nekog drugog „ciljnog“ organa) arterijski bi tlak valjalo sniziti do 130/80 mmHg, ako je to ikako moguće. Važno je još spomenuti da je jasno rečeno da bi svi bolesnici koji su hospitalizirani zbog akutnog koronarnog sindroma svakako trebali započeti s liječenjem statinima još tijekom boravka u bolnici.