Cardiologia Croatica. 2021;16(7-8):237-284. | kardio.hr

Cardiologia Croatica. 2021;16(7-8):237-284.

Ljetni dvobroj časopisa Cardiologia Croatica za 2021. godinu izašao je na 48 stranica. U ovom broju čak četiri od pet priloga napisali su autori izvan Hrvatske. Teme priloga su dijabetička kardiomiopatija, infektivni endokarditis, akutna plućna trombombolija i kronična bubrežna bolest. Slijedi aktualna inačica upute autorima. Na kraju broja je sponzorirani članak čija je tema primjena antitrombocitnih lijekova – prasugrela i tikagrelora u bolesnika s akutnim koronarnim sindromom.

Pozivamo članove Hrvatskog kardiološkog društva da ažuriraju svoje podatke za pretplatu na časopis – molimo poslati aktualnu poštansku adresu na adresu elektroničke pošte kardio@kardio.hr na koju zaprimamo i buduće članke.

Urednički odbor Cardiologia Croatica

Cardiologia Croatica. 2021;16(7-8):237-284.

Naslovnica / Cover.
Cardiol Croat. 2021;16(7-8):237.

Sadržaj / Table of Contents.
Cardiol Croat. 2021;16(7-8):238.

 

Hassan Mohamed Ebeid , Khaled Ahmed Elkhashab, Mohamed Zaki Hussain, Marwa Salah Said Mohammad.
Prevalencija i kardiovaskularni ishodi kod dijabetičke kardiomiopatije u egipatskih bolesnika s dijabetesom tipa 2: presječna multicentrična studija u bolničkom okružju.
Prevalence and Cardiovascular Outcomes of Diabetic Cardiomyopathy in an Egyptian Type II Diabetic Patient Population: A Cross-sectional Hospital-based Multicenter Study.
Cardiol Croat. 2021;(7-8):239-245.
https://doi.org/10.15836/ccar2021.239 xml

Cilj

Proveli smo multicentričnu studiju kako bismo odredili prevalenciju i kardiovaskularne ishode kod dijabetičke kardiomiopatije (DCM) u bolesnika s dijabetesom tipa 2.

Metode

U istraživanje je bilo uključeno dvjesto ispitanika s dijabetesom tipa 2 (DM). Isključeni su ispitanici s koronarnom bolesti srca (CAD), valvularnom bolesti srca ili anamnestičkim podatcima o zlouporabi droga ili alkohola. Nakon anamnestičkih podataka utvrđeni su indeks tjelesne mase, učestalost pušenja, dislipidemije, DM-a, uporaba lijekova te su provedeni procjena dijagnostičkih kriterija zatajivanja srca (HF) prema Framinghamskoj studiji, klinički pregled, 12-kanalni elektrokardiogram u mirovanju, transtorakalna ehokardiografija te jedna od laboratorijskih varijabli: HbA1c, nasumične ili natašte izmjerene vrijednost glukoze u krvi ili rezultat dvosatnog testa oralne podnošljivosti glukoze.

Rezultati

Prevalencija u usporedbi s odsutnošću DCM-a, dijastolička disfunkcija lijeve klijetke (LV) II. i III. stupnja, sistolička disfunkcija i hipertrofija u istraživanoj skupini iznosile su, redom: 23,0% prema 77,0%, 18,5%, 5,0% i 8,0%. U skupini s DCM-om postojala je značajna razlika u učestalosti dijastoličke disfunkcije LV-a II. i III. stupnja, sistoličke disfunkcije i hipertrofiji u usporedi sa skupinom ispitanika bez DCM-a, s apsolutnim povećanjem rizika u skupini s DCM-om za ta stanja od, redom, 80%, 22% i 35%. Pronađena je i signifikantna razlika u prosječnoj vrijednosti ejekcijske frakcije (EF) između skupina s DCM-om i bez DCM-a. Prosječna EF u skupini s DCM-om bila je za 5,5% niža nego u skupini bez DCM-a. Zastupljenost HF-a i pretkliničke HF u skupini s DCM-om iznosila je 65% i 35%. U skupni s DCM-om prosječna je dob kod HF-a bila 4,1 godinu viša nego prosječna dob za pretklinički HF. Pušenje je bilo izrazito i značajno povezano s HF-om u odnosu prema predkliničkom HF-u u skupni s DCM-om.

Zaključci

DCM je bio zastupljen u egipatskih bolesnika s dijabetesom tipa 2 te se može smatrati primarnom miokardijalnom bolešću koja uzrokuje predispoziciju za HF kod dijabetesa tipa 2.

Objective

A multicenter study to evaluate the prevalence and cardiovascular outcomes of diabetic cardiomyopathy in type II diabetic patients.

Patients and Methods

Two hundred participants with type II diabetes mellitus (DM) were included, while participants with coronary artery disease (CAD), valvular heart disease, or history of alcohol or drug abuse were excluded. Participants were subjected to history taking for age, gender, body mass index, smoking, dyslipidemia, medications, DM, Framingham diagnostic criteria of heart failure (HF), comprehensive clinical examination, 12 leads resting electrocardiogram, transthoracic echocardiography and one of the following laboratory investigations: glycated hemoglobin, random blood sugar, fasting blood sugar, or 2-hour 75-gram oral glucose tolerance test.

Results

The prevalence of diabetic cardiomyopathy versus (vs) no diabetic cardiomyopathy, left ventricular (LV) diastolic dysfunction grade II and III, systolic dysfunction, and hypertrophy in the study population was 23.0% vs 77.0%, 18.5%, 5.0%, and 8.0%, respectively. There was a highly significant difference between LV diastolic dysfunction grade II and III, systolic dysfunction, and hypertrophy in the diabetic cardiomyopathy group vs no diabetic cardiomyopathy group, with an absolute risk increase of 80%, 22%, and 35% in the diabetic cardiomyopathy group, respectively. There was a highly significant difference between the mean ejection fraction (EF) in the diabetic cardiomyopathy group vs the no diabetic cardiomyopathy group. The mean EF for the diabetic cardiomyopathy group was 5.5% lower than the mean EF for the no diabetic cardiomyopathy group. The prevalence of HF and pre-clinical HF in the diabetic cardiomyopathy group was 65% and 35%, respectively. The mean age for HF was 4.1 years older than the mean age for pre-clinical HF in the diabetic cardiomyopathy group. Smoking was significantly and strongly associated with HF vs pre-clinical HF in the diabetic cardiomyopathy group.

Conclusions

Diabetic cardiomyopathy was prevalent in an Egyptian type II diabetic patient population and could be considered a primary myocardial disease predisposing to HF in type II DM.

 Ivana Purnama Dewi, Ismail Damanik, Kristin Purnama Dewi, Mohammad Yogiarto, Andrianto .
Infektivni endokarditis uzrokovan bakterijama i s teškom trombocitopenijom kao komplikacijom: prikaz rijetkog slučaja.
Infective Endocarditis Caused by and Complicated with Severe Thrombocytopenia: A Rare Case.
Cardiol Croat. 2021;(7-8):246-251.
https://doi.org/10.15836/ccar2021.246 xml

Uvod

Infektivni endokarditis (IE) fokalna je infekcija uzrokovana bakterijskim, virusnim ili gljivičnim mikroorganizmima, koja unutar srca zahvaća endokard i zalistke. Streptococcus alactolyticus, klasificiran po IV DNA klasterom S. bovis / S. equinus kompleksa, bakterija je koja se rijetko nalazi u izolatu te koja malokad uzrokuje IE u ljudi. Kocuria kristinae je gram-pozitivna bakterija. Dosad je objavljeno samo šest slučajeva IE-a uzrokovanih infekcijom bakterijom K. kristinae. Trombocitopenija i disfunkcija trombocita mogu se pojaviti u IE-u te su povezani s kliničkim ishodom. Postoje različite hipoteze o mehanizmima kojima se objašnjava trombocitopenija u IE-u.

Prikaz slučaja

Predstavljamo slučaj dvadesetpetogodišnje bolesnice koja se žalila na palpitacije dva tjedna prije primitka u bolnicu. Prvi je simptom bila povišena temperatura šest mjeseci prije primitka. Hemokulture su utvrdile S. alactolyticus i K. kristinae. Ehokardiografskom su pretragom pronađene vegetacije na anteriornom i posteriornom listiću mitralnog zalistka uz tešku mitralnu regurgitaciju. Bolesnica je tijekom hospitalizacije imala tešku trombocitopeniju bez znakova krvarenja. Šesnaestog dana hospitalizacije naglo se počela žaliti na abdominalnu bol i zaduhu. Bolesnica je umrla, a uzrok smrti bili su septički emboli.

Zaključak

Prikazan je slučaj IE-a uzrokovana rijetkim bakterijskim patogenima (S. alactolyticus i K. kristinae) koji je pogoršala trombocitopenija. Liječenje IE-a s trombocitopenijom zahtijeva oprez jer je to stanje povezano s lošim ishodima. U ovom se slučaju loši ishodi mogu povezati s trombocitopenijom uz prisutnost specifične bakterije, S. alactolyticus, koja je poznata kao bakterija koja često uzrokuje septičku emboliju.

Introduction

Infective endocarditis (IE) is a focus infection caused by bacterial, viral, or fungal microorganisms within the heart that involves the endocardium and heart valves. Streptococcus alactolyticus, classified under DNA cluster IV of the S. bovis/S. equinus complex, is a sparse isolated bacterium that rarely cause IE in humans. Kocuria kristinae is a gram-positive bacteria. Until now, there have been only six IE cases caused by K. kristinae infections reported in the literature. Thrombocytopenia and platelet dysfunction can manifest in IE cases and are related to the clinical outcome. Different mechanisms have been hypothesized to explain thrombocytopenia in IE.

Case report

We report the case of a 25-year-old female patient who complained of palpitation two weeks before admission. Initially, the patient complained of fever arising six months before admission. Blood cultures showed S. alactolyticus and K. kristinae. Echocardiography examination showed vegetation on anterior and posterior mitral valves with severe mitral regurgitation. During hospitalization, the patient also suffered from severe thrombocytopenia without bleeding signs. On day 16 after hospitalization, the patient suddenly complained of abdominal pain and dyspnea. The patient was declared deceased with cause of death due to septic emboli.

Conclusion

We reported a case of IE caused by rare bacterial pathogens, S. alactolyticus and K. kristinae, which were aggravated by thrombocytopenia. Management of IE with thrombocytopenia requires caution because it is associated with poor outcomes. In this case, poor outcomes can be connected to thrombocytopenia coupled with the presence of specific bacteria, S. alactolyticus, which is known as a bacterium that often causes septic embolism.

 Enes Jashari , Hayber Taravari, Ardiana Beqiri.
Akutna plućna tromboembolija – primjena fibrinolitičke terapije u liječenju hemodinamski nestabilnog bolesnika u doba pandemije bolesti COVID-19: prikaz slučaja.
Acute Pulmonary Thromboembolism – Use of Fibrinolysis to Treat a Hemodynamically Unstable Patient in the Era of the COVID-19 Pandemic: A Case Report.
Cardiol Croat. 2021;(7-8):252-256.
https://doi.org/10.15836/ccar2021.252 xml

Plućna embolija (PE) često je i potencijalno smrtonosno stanje. Usprkos napretku u dijagnostičkim postupcima, takvo se stanje često otkriva kasno ili se uopće ne otkriva. Opetovane embolije i smrt u bolesnika s PE-om mogu se spriječiti brzom dijagnozom i primjerenim liječenjem. S obzirom na to da PE ima nespecifičnu kliničku sliku i simptomatolgiju, oko trećine bolesnika nije niti dijagnosticirano niti liječeno. Znamo da postoji velika razlika u ishodima između liječenih i neliječenih bolesnika s PE-om (25 – 30% smrtnosti u neliječenih i 2 – 8% u liječenih bolesnika). Prikazujemo slučaj PE-a u odraslog bolesnika s akutno nastalom zaduhom, povraćanjem, presinkopom, boli u prsima i šokom u doba pandemije bolesti COVID-19.
Pulmonary embolism (PE) is a common and potentially fatal condition. Despite advances in diagnostic procedures, late detection and non-detection of this condition is also not uncommon. In patients with PE, recurrent embolisms and death can be prevented with prompt diagnosis and adequate treatment. Due to presentation with a non-specific clinical picture and symptomatology, unfortunately almost one third of the patients remain undiagnosed and untreated. We know that there is a large difference in outcome between treated and untreated patients with PE (25-30% mortality in untreated and 2-8% in treated patients). We present a case of PE in the era of the COVID-19 pandemic in an adult patient with acute dyspnea, vomiting, presyncope, chest pain, and shock.

 Damir Šečić , Adnan Turohan, Edin Begić, Šekib Sokolović, Damir Rebić, Ehlimana Mušija, Jasna Kusturica, Aida Kulo Ćesić, Esad Pepić, Jasmin Mušanović, Azra Metović.
Vrijednosti serumskog kreatinina, i jednadžbi u bolesnika s arterijskom hipertenzijom.
Performance of Serum Creatinine, Cockcroft-Gault and Modification of Diet in Renal Disease Study Equations in Assessment of Kidney Function in Patients with Arterial Hypertension.
Cardiol Croat. 2021;(7-8):257-263.
https://doi.org/10.15836/ccar2021.257 xml

Cilj

utvrditi postoje li razlike između vrijednosti kreatinina u serumu, procijenjene stope glomerularne filtracije (eGFR) prema jednadžbi Modification of Diet in Renal Disease (MDRD), klirensa kreatinina i eGFR-a dobivenih Cockcroft-Gault metodom s obzirom na dob, stupanj i trajanje arterijske hipertenzije (AH).

Bolesnici i metode

Istraživanje je obuhvatilo 124 ambulantna bolesnika s AH-om pregledana na Klinici za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Pregledani su svi bolesnici te su uzeti podatci o trajanju i stupnju AH-a. Bubrežna je funkcija ocijenjena na osnovi serumskog kreatina, procijenjene su stope glomerularne filtracije prema MDRD jednadžbi, klirensom kreatinina procijenjenim Cockcroft-Gault jednadžbom (eCrClCG) i njegovim korekcijama za površinu tijela (eCrClCG1,73), za indeks tjelesne mase (eCrClCGBMI), indeks tjelesne mase i površinu tijela (eCrClCGBMI1,73) i procijenjeni GFR primjenom Cockcroft-Gault metode (eGFRCGBMI1,73).

Rezultati

Nađena je značajna razlika u vrijednostima procijenjenog GFR-a MDRD jednadžbom, eCrClCGBMI, eCrClCGBMI1,73 i eGFRCGBMI1,73 u bolesnika s različitim stupnjevima i trajanjem AH-a, što nije dobiveno analizom vrijednosti serumskog kreatinina.

Zaključak

procijenjeni GFR i eCrCl osjetljiviji su biljezi oštećenja bubrega od vrijednosti kreatinina u serumu i njihovo određivanje treba biti uvedeno kao rutinski probir u otkrivanju ranih stadija kronične bubrežne bolesti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, posebno u bolesnika s AH-om.

Aim

To determine whether there are differences between serum creatinine levels, estimated glomerular filtration rate (GFR) according to the Modification of Diet in Renal Disease Study (MDRD) equation, creatinine clearance, and estimated GFR obtained by the Cockcroft-Gault method related to age, stage, and duration of arterial hypertension.

Patients and Methods

The study included 124 patients with arterial hypertension who were examined at the Clinic for Heart, Rheumatism and Blood Vessels, Clinical Center University of Sarajevo. All patients were examined, and data about the duration and stage of hypertension were taken. Kidney function was assessed using serum creatinine, estimated GFR according to the MDRD equation, creatinine clearance estimated by the Cockcroft-Gault method (eCrClCG) and its corrections for body surface area (eCrClCG1.73), body mass index (eCrClCGBMI), both body surface area and body mass index (eCrClCGBMI1.73), and estimated GFR using the Cockcroft-Gault method (eGFRCGBMI1.73).

Results

There was a significant difference in values in MDRD equation estimated GFR, eCrClCGBMI, eCrClCGBMI1.73, and eGFRCGBMI1.73in patients with different stages and durations of hypertension, which was not found by analysis of serum creatinine values.

Conclusion

Estimated GFR and eCrCl are more sensitive markers of kidney impairment than serum creatinine values, and their assessment should be introduced as a routine screening in the detection of early stages of chronic kidney disease in primary care settings, especially in patients with arterial hypertension.

 

Uputa autorima / Guidelines for authors.
Cardiol Croat. 2021;16(7-8):264-7.

 

STRANICA SPONZORA / SPONSOR’S PAGE

 Zvonimir Ostojić .
Antiagregacijska terapija prasugrelom i tikagrelorom u liječenju bolesnika s akutnim koronarnim sindromom.
Antiplatelet Therapy with Prasugrel and Ticagrelor in the Treatment of Patients with Acute Coronary Syndrome.
Cardiol Croat. 2021;(7-8):269-275.
https://doi.org/10.15836/ccar2021.269 xml

Dvojna antiagregacijska terapija (DAPT) osnova je liječenja svih bolesnika koji su podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI) i bolesnika s akutnim koronarnim sindromom (AKS). Prasugrel i tikagrelor potentni su inhibitori P2Y receptora, koji su u višestrukim kliničkim ispitivanjima pokazali superiornost u odnosu prema klopidogrelu u bolesnika s AKS-om. Prema nedavnom randomiziranom kliničkom istraživanju ISAR REACT 5, prasugrel je statistički značajno reducirao ishemijske ishode, bez povećanja krvarećih komplikacija u usporedbi s tikagrelorom. Slični su rezultati prikazani i u naknadnoj metaanalizi. S obzirom na navedeno, prasugrel je, prema postojećim smjernicama za AKS bez elevacije ST-segmenta, P2Y inhibitor izbora u liječenju bolesnika koji su podvrgnuti PCI-ju. S druge strane, tikagrelor je lijek izbora u situacijama kada je prasugrel kontraindiciran. Ipak, u određenim populacijama bolesnika (stariji od 75 godina života i lakši od 60 kilograma) i kliničkim scenarijima (odgođena invazivna obrada) ne može se jasno preporučiti terapija zbog nedostatka adekvatnih dokaza. Oba su lijeka indicirana i u situacijama kada je potrebna produljena DAPT, pri čemu tikagrelor ima prednost. Završno, randomizirana istraživanja o monoterapiji P2Y inhibitorom, koja je nastavljena nakon provedene PCI i 1 – 3 mjeseca primjene DAPT-a, upućuju na redukciju krvarećih komplikacija, a bez znatnog porasta u ishemijskim komplikacijama u usporedbi s klasičnim DAPT-om. Ipak, u tom su području potrebna daljnja istraživanja prije eventualne promjene svakodnevne kliničke prakse.
Dual antiplatelet therapy (DAPT) forms the basis for the treatment of all patients undergoing percutaneous coronary intervention (PCI) and patients who suffered acute coronary syndrome (ACS). Prasugrel and ticagrelor are potent P2Y receptor inhibitors that have demonstrated their superiority in patients with ACS in comparison with clopidogrel in multiple clinical trials. In a recent randomized clinical trial called ISAR REACT 5, prasugrel provided a statistically significant reduction in the rate of ischemic outcomes without an increase in bleeding complications, in comparison with ticagrelor. Similar results were also presented in a subsequent meta-analysis. Considering the above and according to current guidelines for non-ST elevation ACS, prasugrel is the P2Y inhibitor of choice in the treatment of patients undergoing PCI. On the other hand, ticagrelor is the treatment of choice in cases when prasugrel is contraindicated. However, in some patient populations (patients older than 75 and weighing less than 60 kg) and clinical scenarios (delayed invasive treatment), no clear recommendations can be made regarding therapy or treatment of choice due to inadequate evidence. Both agents are also indicated in situations when prolonged DAPT is required, although ticagrelor is the preferred choice. Finally, randomized studies on P2Y inhibitor monotherapy after 1 to 3 months of DAPT following PCI indicate a reduction in bleeding complications, but without any significant increase in ischemic complications, compared with classic DAPT. However, additional research is required in this area before introducing any changes to everyday clinical practice.